Jedna od osnovnih karakteristika privrednog društva jeste podvojenost imovine društva od imovine vlasnika. Privredna društva imaju status pravnog lica, pa tako imaju sopstvenu imovinu, obaveze i potraživanja.

Vlasnik društva prilikom osnivanja ulaže sopstvenu umovinu kao osnivački ulog, i od momenta početka obavljanja delatnosti, ova imovina postaje imovina društva i društvo sa njom slobodno raspolaže. Na primer, vlasnik uplaćuje iznos od 1.000 dinara na tekući račun društva kao svoj ulog. Kada se okonča postupak osnivanja privrednog društva, ovaj iznos nalazi se na tekućem računu firme i ona ga slobodno troši jer je to sada njena imovina.

Vlasnik privrednog društva ne može slobodno da uzima novac ili stvari iz svoje firme, da plaća dobra i usluge za sopstvene potrebe preko računa firme ili da bez naknade uzima dobra koje firma porizvodi ili prodaje na tržištu. Postoji nekoliko modaliteta ličnih primanja vlasnika i svaki od njih podrazumeva plaćanje određenih dažbina državi.

Ukoliko je zaposlen u društvu, vlasnik prima platu kao naknadu za svoj rad na koju se plaćaju porezi i doprinosi. Vlasnik ima sva prava iz radnog odnosa kao i drugi zaposleni. Ako vlasnik društva ne zasnuje radni odnos, nema pravo na lična primanja u toku godine.

Za osnivače koji obavljaju rad van radnog odnosa u svom privrednom društvu, društvo je dužno da uplati doprinose na najnižu propisanu osnovicu. Ranije je Poreska uprava donosila rešenjem kojim je nalagala firmam plaćanje poreza i doprinosa za osnivače. Od 30. maja 2013. godine, firme su u obavezi da same obračunaju i uplate doprinose na minimalnu zaradu osnivačima koji u njima obavljaju rad. Više o tome pročitajte ovde.

Zatim, vlasnik ima pravo na isplatu dividende (učešća u dobiti) koju je firma ostvarila. Na kraju poslovne godine, knjigovodstvena agencija ili knjigovođa zaposlen u privrednom društvu sastavlja završni račun u kojem se utvrđuje iznos dobiti. Istom prilikom izrađuje se i poreski bilans. U njemu se pored iznosa dobiti obračunava i porez na dobit koji iznosi 15%. Poreski bilans predaje se Poreskoj upravi do 10. marta svake godine i do tada firma mora da plati obavezu po porezu na dobit.

Nakon usvajanje završnog računa, privredno društvo donosi odluku na koji način će rasporediti dobit. Dobit se može rasporediti na rezerve (ne postoji zakonska obaveza formiranja rezervi za d.o.o.), pokriće gubitka ranijih godina, isplatu dividende članovima (vlasnicima) i zaposlenima kao nagradu za postignute rezultate. Knjigovođa prema odredbama zakona proverava koji iznos je raspoloživ za isplatu vlasnicima. Isplate vlasnicima tretiraju se kao prihod od kapitala i oporezuju stopom od 15% prema Zakonu o porezu na dohodak građana. De fakto, firma plaća porez na dobit od 15% na kraju svake godine na knjigovodstveno utvrđenu dobit u Poreskom bilansu, i još 15% plaća vlasnik prilikom isplate dobiti, ukoliko se donese odluka o isplati.

Moguće su i isplate učešća u dobiti i tokom godine, pod određenim uslovima. Tada se radi o isplati međudividende.

Ovo su glavni dozvoljeni modaliteti isplate ili davanja imovine vlasniku od strane firme. Sve modalitete samo smo grubo ilustrovali, više informacija može Vam dati Vaša knjigovodstvena agencija.

U praksi se dešava da vlasnik firme uplati letovanje za svoju porodicu sa tekućeg računa firme ili recimo kupi sportske patike koristeći business karticu firme. Sličan slučaj je kada se deo građevinskog materijala koji je firma nabavila iskoristi za građenje privatne kuće vlasnika. Ovi slučajevi predstavljaju uzimanje iz imovine privrednog društva od strane vlasnika koji je koristi za lične potrebe. Država ovo tretira kao prihod koji vlasnik ima od firme i zahteva da on bude oporezovan porezom na dohodak kao drugi prihod po stopi od 20%, uz priznavanje normiranih troškova po istoj stopi. Dakle, ispravno bi bilo da vlasnik podigne ovaj novac kao dividendu, plati porez od 15% i zatim ga troši slobodno. Pošto trošenjem novca ili druge imovine firme, vlasnik izbegava plaćanje poreza na dohodak od kapitala, država je predvidela obavezu plaćanja ovog poreza i kada vlasnik „uzima iz imovine“ privrednog društva.

Isti tretman ima i korišćenje dobara i usluga privrednog društva od strane vlasnika za privatne potrebe. Korišćenje službenog automobila u privatne svrhe strogo gledano je uzimanje iz imovine društva. Čak i kada je vlasnik firme u radnom odnosu u firmi, obavezan je da plati porez na prihode od kapitala.

Plaćanje računa poslovnom platnom karticom (Visa business kartica) a bez donošenja računa koji dokumentuju za šta je plaćanje izvršeno ili podizanje novca na bankomatu bez pravdanja, takođe se tretira kao uzimanje iz imovine društva, jer se bez računa potrošnje ne može dokazati da je novac potrošen u poslovne svrhe.

Naime, imovina firme striktno je odvojena od imovine društva, i vlasnik ne može raspolagati imovinom kao da je njegova lična. 

Pored motiva naplate poreza, zakon na ovaj način štiti poverioce pravnog lica. Vlasnik sme iz privrednog društva da „potroši samo ono što je zaradio“, dakle samo dobit. Ako bi vlasnicima bilo dozvoljeno da slobodno troše imovinu firme, mogli bi da ugroze potraživanja poverioca.

Prema Zakonu o privrednim društvima, raspolaganje imovinom privrednog društva od strane njenih vlasnika kao da je njihova lična smatra se zloupotrebom pravnog lica. Zakon ne predviđa kaznene odredbe, ali je predviđeno da poverilac može podneti tužbu nadležnom sudu, a do iznosa imovine koju je vlasnik uzeo iz društva.

Pročitajte još:

Socijalni doprinosi za direktora firme koji nije u radnom odnosu

Obračun socijalnih doprinosa za osnivače