Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju definiše da je spoljnotrgovinski promet promet između domaćih i stranih lica koji se obavlja po osnovu ugovora zaključenih u skladu sa domaćim propisima i međunarodnim ugovorima.

Prema tome, kada domaće lice prodaje robu stranom licu, radi se o izvozu, bez obzira na to da li roba napušta carinsko područje Srbije ili ne. Prodavac izdaje fakturu koja glasi na nerezidenta koji će izvršiti plaćanje u stranoj valuti.

Na primer, domaća firma je sklopila ugovor sa stranom kompanijom koja planira da otvori predstavništvo u Srbiji. Predmet ugovora je prodaja računara za opremanje lokalne kancelarije strane kompanije. Domaća firma izdaje fakturu u stranoj valuti, a plaćanje prima iz inostranstva na svoj devizni račun. Ovaj posao tretira se kao izvoz robe, iako se roba fizički ne otprema u inostranstvo, već ostaje u Srbiji.

Pogledajte ostale tekstove o spoljnotgovinskom poslovanju…

[fblike url=“https://www.facebook.com/alibris.doo“ style=“standard“ showfaces=“true“ width=“450″ verb=“like“ font=“arial“]