Novi Zakon o računovodstvu donet tokom 2014. godine jasno je definisao status stambenih zgrada – stambene zgrade nisu obveznici Zakona o računovodstvu. Samim tim, moglo bi se (pogrešno) zaključiti da nijedna stambena zgrada nije obavezna da vode knjigovodstvo, izrađuje završni račun i obavlja druge poslove propisane ovim Zakonom.

Međutim, ova odredba prouzrokovala je više pitanja nego razrešenja u materiji rada skupštine stanara.

Jer, Zakon o računovodstvu nije jedini koji uređuje obaveze skupštine stanara iz oblasti finansija i poreza. Tu je takođe i Zakon o porezu na dobit.

Zakon o porezu na dobit razlikuje preduzeća i nedobitne organizacije. Skupštine stanara,  s obzirom da se osnivaju radi održavanja stambene zgrade, a ne radi ostvarenja profita, spadaju u drugu kategoriju.

Zakon o porezu na dobit nameće obavezu skupštinama stanara kao nedobitnim organizacijama da predaju poresku prijavu poreza na dobit koju prati poreski bilans. Pravilnikom o poreskom bilansu definisano je da se poreski bilans izrađuje na osnovu bilansa uspeha, koji je pak finansijski izveštaj koji nastaje kao rezultat vođenja poslovnih knjiga.

I time se vraćamo na početak naše priče. Iako je Zakonom o računovodstvu oslobođena obaveze vođenja knjigovodstva, stambena zgrada mora da vodi poslovne knjige i izradi bilans uspeha kako bi na osnovu njega izradila poreski bilans i poresku prijavu.

Ukoliko stambena zgrada ne ostvaruje prihode sa tržišta, ona nije obaveznik ni Zakona o porezu na dobit. Međutim, mnoge skupštine stanara i kućni saveti se i tada odlučuju za angažovanje knjigovođe, jer im to garantuje urednu evidenciju trošenja sredstava prikupljenih radi održavanja stambene zgrade.