Poslove zastupanja i rukovođenja firmom direktor može da obavlja na dva načina:

  • iz radnog odnosa (kada se zaključuje ugovor o radu), i
  • van radnog odnosa (kada odgovarajući organ, najčešće skupština društva zaključuje sa direktorom ugovor o pravima i obavezama tkz menadžerski ugovor).

 

Na rad direktora u radnom odnosu obračunavaju se socijalni doprinosi u istom obimu i na isti način kao i na zarade drugih zaposlenih. Direktor koji je u radnom odnosu ostvaruje sva prava kao i drugi zaposleni (pravo na naknadu za dolazak na posao, dnevnice za službena putovanja, i sl.) i za ove naknade troškova mogu se koristiti poreska oslobođenja propisana zakonom, kao i za sve druge zaposlene.

Dileme se javljaju kada direktor obavlja rad na osnovu ugovora o međusobnim pravima i obavezama koji sklapa sa firmom, a ne na osnovu ugovora o radu. U ovom slučaju, direktor ne zasniva radni odnos.

Direktor koji obavlja rad van radnog odnosa ima pravo na naknadu, koja se po najnovijim izmenama zakona tretira kao drugi prihod i na taj način se i oporezuje (20% na bruto osnovicu uz priznavanje normiranih troškova po istoj stopi).

Na naknadu direktora obračunavaju se i socijalni doprinosi i to:

  • doprinos za PIO, u svakom slučaju, po stopi od 26% i
  • doprinos za zdravstveno osiguranje, samo u slučaju kada direktor nije već osiguran po nekom drugom osnovu (po osnovu radnog odnosa kod drugog poslodavca, po osnovu samostalne delatnosti – preduzetnik, po osnovu prava iz penzije i slično), po stopi od 10,3%.

 

Ugovorom se može predvideti i nadoknada troškova u vezi sa radom. Međutim, kako direktor nije u radnom odnosu, naknada troškova ne izuzima se od oporezivanja, već ulazi u osnovicu poreza na druge prihode i osnovicu doprinosa.

Ugovor koji sklapa direktor sa poslovdavcem mora da sadrži iznos naknade za rad direktora, a direktor može da se odrekne ove zarade, tj da pristane da mu se naknada ne isplaćuje. Tada se u ugovor unosi ova odredba.

U slučaju da se direktor odrekao naknade za rad i naknade troškova nastalih u vezi sa radom, odnosno, kada se direktoru ne vrše nikakave isplate u vezi sa radom, tada ne postoji ni obaveza obračuna poreza i doprionosa za rad direktora, obzirom da je osnovica poreza i doprinosa jednaka nuli.

Naime, zakon ne zabranjuje odricanje od naknade niti propisuje obavezu plaćanja poreza u ovom slučaju. Međutim, u praksi mogu nastati određeni problem.

Poreska uprava u svakom konkretnom slučaju ocenjuje da li se radi o verno prikazanoj situaciji, ili se direktor samo formalno odriče naknade koju de fakto prima u gotovini, i na taj način se izbegava plaćanje poreza.

Na primer, kada funkciju direktora obavlja lice u rodbinskoj i prijateljskoj vezi sa osnivačima može se razumeti rad bez naknade.

Ovo pitanje u praksi ostaje izvor neizvesnosti i treba mu pristupiti sa pažnjom.

Ugovorom se može urediti i takva situacija da direktor ne prima naknadu za rad, ali prima naknadu troškova u vezi sa radom. Praktično, direktor nema „zaradu“, ali mu poslodavac nadoknađuje troškove dolaska i odlaska sa posla, ili troškove službenog putovanja. U tom slučaju, na naknadu troškova plaćaju se porez na druge prihode i socijalni doprinosu, jer se ovi troškovi poreski tretiraju isto kao i naknada za rad direktora.

Više detalja o prijavi direktora na obavezno socijalno osiguranje, obračunu i plaćanju socijalnih doprinosa treba da Vam obezbedi Vaš knjigovođa.

Pročitajte još na koji način se obračunavaju socijalni doprinosi za osnivača firme koji nije u radnom odnosu.