Da li troškovi ulaganja u izradu rokovnika sa logotipom firme predstavljaju troškove reprezentacije ili reklame? Da li pravno lice može kao odbitnu stavku u okviru troškova da prikaže račune za ugostiteljske usluge koje je platila gotovinski?

Ovo su samo neka od pitanja koja se tiču troškova reprezentacije i troškova reklame i propagande.

Pre svega, neophodno je pravilno klasifikovati troškove.

Troškovi propagande u načelu su troškovi koji se čine radi opšteg promovisanja firme i podizanja poznatosti brenda i renomea pravnog lica. Troškovi promocije nisu usmereni na određenu prodajnu kampanju ili proizvod već je njihov cilj da tržište upoznaju sa firmom. Promotivne akcije usmerene su ka velikom broju po pravilu nepoznatih lica. Primer troškova propagande je oglašavanje na bilbordu koji prikazuje detalje o delatnosti firme i njene kontakt podatke.

Troškovi reklame su troškovi koji se čine u svrhu promovisanja određenog proizvoda. Reklamne poruke sadrže podatke o proizvodu, ceni, uslovima prodaje. Primer troškova reklame su oglasi u medijima, troškovi izrade i distribucije prodajnih letaka.

Troškovi reprezentacije su troškovi poklona u vidu dobara ili usluga koji se čine po pravilu malom broju unapred poznatih lica (najčešće poslovnih partnera). To su najčešće ugostiteljske usluge povodom raznih proslava koje firma organizuje ili prilikom sklapanja ugovora sa poslovnim partnerima, kao i sitni pokloni koji se daju istim licima.

Pravilno razlikovanje ovih troškova ključno je kako bi knjiženja bila ispravna, ali i zbog različitog poreskog tretmana koji imaju ovi troškovi.

Sa aspekta PDV-a, važno je napomenuti da se PDV iz računa koji se tretiraju kao troškovi reprezentacije ne može koristiti kao odbitni. Sa druge strane, računi za reklamu i propagandu priznaju se prilikom obračuna PDV-a, odnosno PDV iz ovih računa može se koristiti kao odbitna stavka prilikom obračuna PDV obaveze.

I porez na dobit različito tretira ove troškove.

Naime, postoje dva nezavisna obračuna dobiti. Jedan je računovodstveni.  Detalje ovog obračuna definišu računovodstveni propisi i sama firma svojim pravilnikom o računovodstvu. Drugi je poreski obračun i on se vrši na posebnim obrascima – poreskom bilansu i poreskoj prijavi i uređen je odredbama Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Njegov rezultat je takozvana oporeziva dobit koja predstavlja osnovicu poreza na dobit.

Kada se od ukupno ostvarenih prihoda oduzmu ukupno učinjeni troškovi tokom poslovne godine dobija se računovodstveni dobitak ili gubitak. Međutim, država je odredila neke korekcije prihoda i troškova koji se koriste prilikom obračuna kako bi se sprečile zloupotrebe.

Između ostalog, Zakonom o porezu na dobit definiše se maksimalan iznos troškova reprezentacije i troškova za reklamu i propagandu koji se može koristiti prilikom obračuna oporezive dobiti. Ovi iznosi su sledeći:

  • troškovi reprezentacije priznaju se u maksimalnom iznosu od 0,5% poslovnih prihoda, i
  • troškovi reklame i propagande priznaju se u maksimalnom iznosu od 10% poslovnih prihoda.

Reči „priznaju se“ znače da firma koja ima ove troškove iznad definisane granice, može u ukupnom iznosu da ih proknjiži u svom knjigovodstvu, ali prilikom računjanja oporezive dobiti koja predstavlja osnovicu poreza na dobit ima pravo da uzme samo iznos ovih troškova do definisane granice. Na taj način, iznos troškova preko cenzusa direktno povećava oporezivu dobit, pa samim tim i iznos poreza na dobit koji firma treba da plati.

Primer

Ukupni prihodi    100.000 din

Troskovi materijala 70.000 din

Troskovi reprezentacije 10.000 din

Racunovodstveno:

Dobit = 100.000 – 70.000 – 10.000 = 20.000 din

Poreski obracun:

Troskovi reprezentacije se priznaju do iznosa od 100.000 x 0.5% = 500 din

Dobit = 100.000 – 70.000 – 500 (troskovi reprezentacije do priznatog iznosa) = 29.500 din

Porez na dobit od 10% iznosi 2950 din

Dakle, dobit obracunata po poreskim propisima veća je u odnosu na računovodstveni obračun za iznos troškova reprezentacije koji se ne priznaje u poreskom bilansu. Drugim rečima, pomenuti iznos ulazi u osnovicu poreza na dobit, pa povećava iznos poreza koji firma treba da plati. Iznos poreza na dobit je isti onom koji bismo dobili da firma uopšte nije imala ove troškove tokom poslovne godine (zato se i koristi izraz „ne priznaju se“  u poreskim propisima).

Pravno lice treba da poseduje pravilnik kojim će bliže urediti pitanja u vezi troškova reklame i propagande i troškova reprezentacije.

Za više informacija obratite se agenciji koja Vam pruža knjigovodstvene usluge.

Možda Vas zanima i:

Članstvo u privrednim komorama od nedavno je dobrovoljno. Kako da istupite iz članstva pročitajte ovde.