Prilikom uvoza robe u Republiku, firme uvoznici oslanjaju se na svoje špeditere koji ih vode ne samo kroz postupak uvoza, već i carinske i devizne propise primenjive na posao koji realizuju. Tu je i Uprava carina koja po obavljenom uvozu izdaje deklaraciju i carinski račun, na kome se nalaze obračunate dažbine koje uvoznici treba da plate. To eliminiše mnoge nepoznanice i dileme koje se tiču same operativne realizacije posla.

Kada se radi o nabavci usluga iz inostranstva, ova podrška izostaje, pa pravna lica često ne izmiruju obaveze po osnovu realizovanog uvoza jer jednostavno nisu upoznata sa njima.

Situacija se dodatno komplikuje kada se radi o specifičnom prometu, kakav je recimo nabavka računarskog softvera.

Prema ranijoj praksi, mnoge firme zahtevale su od svojih ino-partnera da im radi carinjenja dostavljaju računarski program na CD-u, kako bi na taj način uvoz softvera bio tretiran kao uvoz robe. Carina bi na vrednost samog CD-a ili drugog fizičkog media obračunala carinu i PDV koje bi uvoznik plaćao. Ovakav način uvoza proizvodio je troškove transporta i carinskog zastupanja koji su višestruko prevazilazili vrednost samo CD-a koji se carinio.

Danas nema potrebe za ovim radnjama. Nabavka softvera predstavlja kupovinu autorskog prava od nerezidenta i ima tretman usluge.  Nema prepreka da kupac predmetni softver preuzme putem interneta ili na neki drugi elektronski način od ino-partnera. Dokument kojim se isporuka prati je faktura ino-dobavljača.

Nabavka usluga od stranih firmi ne podleže carinjenju niti plaćanju carina. Na uslugu, u ovom slučaju softver, kupac (sam) obračunava PDV prema propisima koji uređuju ovu oblast.

Postoji još jedna obaveza uvoznika, a to je plaćanje poreza po odbitku prema Zakonu o porezu na dobit pravnih lica.

Naime, član 40. Zakona propisuje da se na prihode koje ostvari nerezident po osnovu naknada za autorska i srodna prava i prava industrijske svojine obračunava i plaća porez po odbitku po stopi od 20%, ako međunarodnim ugovorom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja nije drugačije uređeno.

To znači da je firma kupac (uvoznik) softvera (koji predstavlja pravo korišćenja tuđeg autorskog prava) obavezna da obračuna i plati porez po odbitku na brutiran iznos naknade (iz fakture) koju plaća ino-partneru.

Ukoliko Republika Srbija ima sklopljen ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa državom u kojoj je ino-partner rezident, primenjuje se umanjena stopa iz tog ugovora (uglavnom 10%). Da bi se ova stopa primenila, neophodno je da ino-partner kupcu dostavi potvrdu rezidentnosti koju mu izdaje nadležni organ u njegovoj zemlji.

Isplatilac prihoda – rezidentno pravno lice obračunava, obustavlja i plaća porez po odbitku u roku od 3 dana plaćanja fakture dobavljaču. U istom roku podnosi se i poreska prijava za plaćeni porez.

Naknada se obračunava po odbitku – što znači da je osnovica za obračun poreza bruto naknada (naknada ino-partneru + porez).  Propisima nije eksplicitno određeno da li je bruto naknada fakturna vrednost ili kupac fakturnu vrednost treba da uveća za iznos poreza i na taj način dobije iznos bruto nakade. Ovo može biti predmet ugovora između kupca i dobavljača.

Ukoliko se ugovori da je fakturna vrednost neto vrednost, uvoznik sam vrši preračun neto vrednosti na bruto, na taj način što fakturnu neto vrednost množi koeficijentom 1.25. Na tako dobijenu bruto vrednost primenjuje stopu od 20% kako bi obračunao porez po odbitku. Iznos poreza uplaćuje na račun republičkih organa, a neto fakturnu vrednost plaća ino-partneru.

Na taj način, partner prima celokupan ugovoreni iznos, a uvoznik nema razlika između fakturisanih i plaćenih faktura prema inostranstvu. Ovo je zastupljen obračun u praksi, i u skladu je sa principom koji se primenjuje kod ostali poreza po odbitku.

Napominjemo da se porez po odbitku ne plaća na druge usluge iz oblasti informacionih tehnologija a koje nisu po prirodi naknade za autorska prava, kao što su na primer, instalacija računarskih programa i podrška koju pruža ino-partner korisniku programa.

Pogledajte relevantno mišljenje Ministarstva ovde.

Ne zaboravite da obračunati porez po odbitku ulazi u osnovicu za obračun PDV-a, koji smo pominjali na samom početku našeg teksta.

Možda Vas zanima i… Kako se određuje dan kada je pružena usluga u spoljnotrgovinskom prometu? Odgovor pročitajte ovde.