Ovaj tekst govori o odredbama Zakona o porezu na dodatu vrednost koje su važile do 15.10.2015. godine.

O trenutno aktuelnim odredbama čitajte ovde.

Izmenama Zakona o PDV-u koje su stupile na snagu 1. januara 2013. godine između ostalog je predviđeno da izvođač radova u situacijama (periodičnim računima) koje ispostavlja direktno investitoru  ne obračunava PDV, shodno članu 10. stav 2. tačka 3. Zakona. Za ovu olakšicu potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova.

Izvođač i investitor treba da budu u sistemu PDV-a.

Izvođač fakturiše direktno investitoru.

Zakon o PDV poziva se na definiciju investitora koja je data u Zakonu o planiranju i izgradnji. Iz ove definicije proizilaze još dva preduslova za korišćenje olakšice.

Investitor je lice:

1. za koga se gradi objekat, i

2. na koje glasi građevinska dozvola.

Ministarstvo finansija 18. januara 2013. god izdalo je mišljenje o tome ko se smatra izvođačem radova. Relevantni članak pogledajte ovde. Faktički, predmetno mišljenje je pojasnilo da pravo na oslobođanje imaju izvođači koji se u praksi nazivaju glavnim izvođačima, a ne i ostali izvođači radova.

Shodno ovim odredbama, možemo zaključiti da se investitor u smislu Zakona o PDV  javlja samo u poslovima koji se tiču izgradnje novih objekata za koje je potrebno pribaviti dozvolu za gradnju. U slučaju kada izvođač radova fakturiše radove na izgradnji novog objekta licu koje ima građevinsku dozvolu, on ne obračunava PDV na fakturisane radove. U situaciji  (računu) izvođač radova navodi da je promet oslobođen obaveze obračuna PDV-a prema članu 10. stav 2. tačka 3. Zakona o PDV-u.

Možemo zaključiti da izvođač radova ima obavezu da i dalje obračunava PDV kada fakturiše radove investitorima – fizičkim licima koja se nisu registrovala u sistem PDV, kao i slučaju radova na rekonstrukciji ili adaptaciji postojećih objekata. PDV se obračunava i za sve druge radove za koje nije potrebna građevinska dozvola, odnosno ne predstavljaju radove na izgradnji novog objekta.

Ova odredba ne odnosi se na fakturisanje od podizvođača izvođaču, pa se na ovaj promet obračunava PDV.

Izvođač radova zadržava pravo da koristi kao odbitni PDV iz računa za nabavku materijala i usluga na izradi učinaka (usluge podizvođača).

Sve ovo navodi na zaključak da će građevinske firme koje se pretežno bave izgradnjom objekata i ispunjavaju uslove da koriste „olakšicu“ iz navedenog stava Zakona biti u pretplati za PDV. Naime, one neće iskazivati PDV u izlaznim računima, a PDV iz ulaznih koristiće kao odbitni (kada za to ostvaruju pravo). Njihova obaveza za PDV na kraju meseca vrlo izvesno biće negativna i po tom osnovu moći će da traže povraćaj za više plaćeni PDV od države.

Zakonom je propisan rok od 45 dana za Poresku upravu da izvrši povraćaj više plaćenog poreza na zahtev poreskog obveznika. Ukoliko ne ispuni ovu obavezu o roku, u korist obveznika počinje da teče kamata.

Međutim, iako je ova mera uvrštena u Zakon uz objašnjenje da treba da pomogne likvidnost građevinske industrije, smatramo da će njeni efekti zavisiti od opredeljenja države da ispunjava obaveze povraćaja poreza. Ukoliko ovo ne bude slučaj, izvođači radova biće u nepovoljnom položaju. Pre 1.1.2013. godine izvođači su mogli da PDV plaćen kroz ulazne račune za materijal i usluge naplate kroz fakture koje ispostavljaju investitorima i da zatim izmire obavezu prema državi. Sada, izvođač nema od koga da naplati PDV koji plaća u ulaznim računima. Ukoliko država ne bude redovno vršila povraćaj PDV-a izvođačima, ulazni PDV postaje trošak koji snose izvođači.

Pogledajte ostale tekstove koji se odnose na građevinarstvo…