Poslodavac može da uplati zaposlenima premiju dobrovoljnog (privatnog) zdravstvenog osiguranja. Radi se o pogodnosti, a ne o obavezi poslodavca.

Uplata dobrovoljnog (privatnog) zdravstvenog osiguranja ne oslobađa poslodavca od plaćanja doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje („državno“ osiguranje).

Zakonom o porezu na dohodak građana i Zakonom o socijalnim doprinosima predviđena su nekolika oslobođenja kada su u pitanju premije za privatno zdravstveno osiguranje.

Zakon o porezu na dohodak građana predviđa u članu 14b da premija dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja koju poslodavac plaća za zaposlene – osiguranike, do iznosa koji je oslobođen od plaćanja doprinosa nema tretman zarade. Praktično, prema ovom članu, poslodavac ne plaća porez i socijalne doprinose na premiju privatnog zdravstvenog osiguranja za zaposlene, do određenog iznosa. Treba podvući da se u ovom članu govori o situaciji kada poslodavac ugovara i plaća premiju za svoje zaposlene.

Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, u članu 13, utvrđeno je i koji je to iznos. Radi se o 5.757 dinara (važeći iznos na dan pisanja ovog teksta). Ovaj iznos obuhvata i dobrovoljno penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Ukoliko poslodavac plaća i dodatno penzijsko osiguranje, onda se ova dva osiguranja sabiraju, i u zbiru ne treba da pređu neoporezivi iznos (5.757 dinara). U suprotnom, poslodavac treba da obračuna porez i doprinose na premije osiguranja.

Član 21a  Zakona o porezu na dohodak građana definiše da se ne plaća porez na zarade na premiju za dobrovoljno zdravstveno osiguranje koju poslodavac obustavlja i plaća iz zarade zaposlenog. Primećujemo da se u ovom članu predviđa obustava premije kroz zaradu zaposlenog. Dakle, u ovom slučaju, zaposleni sam ugovara osiguranje, a plaćanje vrši poslodavac, obustavom od zarade. U ovom slučaju ne pominje se oslobođenje od socijalnih doprinosa već samo od poreza na zarade.

Iz navedenog možemo zaključiti da je uopšteno povoljnija opcija da poslodavac ugovori osiguranje. U prvom slučaju premije su do određenog iznosa neoporezive. U drugom slučaju, na premije se ne plaća porez na zarade, ali se plaćaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Da zaključimo:

  • Poslodavac može da ugovori dodatno zdravstveno osiguranje za svoje zaposlene
  • Sa osiguravajućom kućom sklapa ugovor u svoje ime
  • Od kuće dobija račun
  • Račun ima tretman poslovnog troška
  • Do iznosa od 5.757 dinara mesečno po zaposlenom, poslodavac je oslobođen poreza i doprinosa, po članu 14b Zakona o porezu na dohodak i člana 13. Zakona o doprinosima na obavezno socijalno osiguranje
  • Ukoliko se ugovori i dodatno penzijsko osiguranje, onda zbir obe premije ne bi trebao da pređe neoporezivi iznos. U suprotnom, višak iznad neoporezivog iznosa ima tretman zarade (terete se porezom i doprinosima).